Jednom je u godini 8. mart – Međunarodni dan žena. Neki ga zovu i dan crvenih ruža. Najviše cvijeća tada poklonimo svojim majkama, suprugama, sestrama, koleginicama, jednom riječju dragim osobama „nježnijeg pola“.
Svoj praznik, 8. mart,
žene u našoj fabrici proslaviće radno, bez većih okupljanja - radost praznika
podijeliće na svojim radnim mjestima, u uslovima koje diktira aktuelna
epidemiološka situacija uslovljena virusom korona.
U kompaniji „Alumina“
trenutno je zaposleno 297 predstavnica ljepšeg pola, ili svaki peti radnik u
fabrici je – žena! Radnice ovog
kolektiva, i uopšte žene, mnogo su opterećene kako na radnom mjestu, tako i van
njega.
U susret 8. martu
zabilježili smo tri priče, koje, svaka iz svog ugla, oslikavaju ulogu žene,
majke, supruge, radne koleginice...
Aleksandra Tijanić, diplomirani inženjer tehnologije, u
„Alumini“ radi osam godina. U Centralnoj laboratoriji, sektora Kontrola
kvaliteta, zatičemo je pored difraktometra, laboratorijskog uređaja za
određivanje minerološkog sastava boksita, autoklavnih muljeva i kristaličnost
zeolita.
-Svaki dan su novi
izazovi. Na posao treba doći spreman i odmoran,
kako bi se tačno odradili zadaci koji se traže. Kad zatreba ostati i
nakon radnog vremena, pa čak i vikendom – kazuje Aleksandra, inače majka tri
sina, učenika devetog i sedmog razreda osnovne škole, kao i mališana od četiri
godine.
Kad nije na poslu,
Aleksandra u svom porodičnom domu ima dosta obaveza. Najviše je, kaže,
posvećena onim svakodnevnim poslovima u kući,
koji stoje pred ženom kao stubom porodice.
-Ništa nije teško ako
postoji razumijevanje i dogovor. Ima dana kada je teško, kada sustigne umor,
ali porodična harmonija i naše zajedničko zadovoljstvo preovladavju sve teškoće
i čine me srećnom osobom – naglašava Aleksandra, čiji suprug takođe radi u
„Alumini“.
Ističe da je privilegija
danas biti radnik jedne ovakve fabrike, koja obezbjeđuje sigurnu egzistenciju
mnogim porodicama. Naročito je ponosna što nastavlja tradiciju svojih
roditelja, Milana i Božice Petrović, koji su pripadali generaciji radnika koji
su davne 1978. godine počeli ovdje raditi i koji su iz ove fabrike otišli u
penziju.
Pred predstojeći praznik
8. mart kaže:
-U mojoj porodici ja sam
jedino žensko. Na taj dan, razumljivo, imam više pažnje od svojih ukućana.
Smatram, međutim, da bi sve žene trebale da imaju više pažnje i razumijevanja
od predstavnika „jačeg pola“, da se, prije svega, podijele kućni poslovi, jednostavno da nam svaki dan bude osmi mart –
zaključuje Aleksandra Tijanić.
U službi Ekonomata, na
poslovima higijeničarke, angažovana je Milena
Todorović. Posljednjih devet od ukupno 15 godina radnog staža u ovoj
fabrici, radi na održavanju higijene u Upravnoj zgradi kompanije.
Sa poslom, kaže, kreće
već od 6.30 časova. U rukama su metla, džoger, krpe, sredstva za dezinfekciju U
fabrici je, navodi, malo higijeničarki, ali se, naglašava, njene koleginice
bore da na visokom nivou održe higijenu na blizu 14.000 kvadratnih metara
prostora.
Otkako je epidemija
koronavirusa, teret je skoro dupli. Sa koleginicom Ljubicom radi na održavanju
higijene u kompletnoj Upravnoj zgradi. Čišćenje kancelarija, pranje hodnika,
stepenica, održavanje toaleta, dezinfekcija podova, kvaka, česmi, brava su dio
svakodnevnog angažovanja.
-Posao radim časno i
pošteno – dočekuje nas Milena u holu Upravne zgrade. Kaže da je stekla veliko
povjerenje mnogih radnika, kako na pogonima, tako i u Upravnoj zgradi.
Sa posebnim emocijama
govori o fabrici, koju, kako kaže, doživljava kao svoju drugu kuću. Zajedničkim
snagama sa suprugom Slobodanom, dugogodišnjim
radnikom „Alumine“, reći će da je
postigla mnogo u životu. Majka je dvoje
djece i ponosna baka Sare, Sofije, Stefana i Nemanje.
-U susret nam ide naš
praznik 8. mart. Svake godine menadžment i sindikat obraduju nas novčanim
nagradama, ali i mnoge kolege lijepim i dragim poklonima. A nekad je,
vjerujte, i lijepa riječ dovoljna za naš
trud – kazuje Milena Todorović.
Suzana Stojkić je glavni kuvar u fabričkom restoranu.
Podjednako posvećena je fabrici i svojoj porodici.
-Poslovni dan jedne žene
nije nimalo lak – priča Suzana, dodajući kako je već od jutarnjih časova
očekuje dinamičan i naporan dan u kuhinji, jer sa svojim koleginicama i
kolegama u restoranu dnevno pripreamaju oko 1.100 obroka.
Govor njenih riječi
potvrđuje skromnost i nastojanje da, kao osoba koja je duboko privržena radu, u
prvi plan istakne druge, svoje kolege, ali i radnike fabrike.
-Uvijek sam imala lijepu
pažnju od svih. Naši radnici su dobri. Nikad ni u jednom restoranu u fabrici
nisam imala problema – govori ova vrijedna žena.
U proteklih 16 godina,
kaže, ne postoji radno mjesto u kuhinji gdje nije radila. Primjerom svog rada i
zalaganjem kroz posao stekla je razna iskustva i poslovne zasluge da napreduje.
Kad je kvalitet hrane u
pitanju, onda glavnu riječ imaju kuvari. Od njihovog znanja i iskustva,
ponajviše zavisi kakvu ćemo hranu imati na meniju.
-Najbitnije je da naši
radnici budu zadovoljni. Pravo da kažem, u „Glinici“ je uvijek bila dobra
hrana. I sad imamo raznovrstan meni, svaki dan je u ponudi nekoliko vrsta jela
– kazuje Stojkićeva.
Svoj teret uspješno nosi i kući, gdje je, veli, čekaju obaveze u svom
domaćinstvu u Karakaju, kao majke, supruge i domaćice.
-Svaka žena mora i može
da obavlja sve poslove, maltene kao muškarac – poručuje Suzana Stojkić, te svim
ženama čestita 8. mart, uz želju da
predstojeći praznik dočekaju u dobrom raspoloženju, zdravlju, ličnoj i
porodičnoj sreći.
