Novogodišnji praznici su pred nama, a time i praznična atmosfera. Doduše, ova se razlikuje po mnogo čemu od prethodnih, pa se i novogodišnje želje učenika razlikuju od prethodnih godina. Djeca se raduju praznicima i poklonima. Vjeruju u čaroliju i bajke.
Da im je neko rekao prošle Nove godine da će za narednu želiti da se druže bez straha, sjede jedni do drugih, niko ne bi povjerovao.
Pisala su djeca i prethodnih godina, ali od
svih dosadašnjih ove posebno diraju u srce nas odrasle, lede krv u žilama, kada
pomislimo koliko je na njih uticala fizička distanca,a o čemu piše i jedan
učenik Osnovne škole “Desanka Maksimović” iz Čelopeka.
“Već sam ti pisao, i
znam da ćeš pročitati moje pismo, ali želim još nešto da ti napišem.
Kao što sam u pismu
već rekao dobro sam dijete, dobar i poslušan đak. To kažu i moji roditelji i
moji nastavnici, baka i djed, tetke.. Srećni su što sam ti pisao da mi ispuniš
tako lijepu želju. Jedino moja starija sestra kaže da ti ne postojiš (?!) ali,
šta ona zna?
Pročitao si moju
želju, neću je ponavljati, a ovde ću da dodam i neke od želja mojih drugara, pa
te molim da ih pročitaš.
Pozdrav, tvoj mali
dobri drugar, učenik II-2, JUOŠ "Desanka Maksimović" Čelopek”
I mi odrasli želimo vjerovati u čaroliju i bajke baš kao i ova djeca što su pisala. Želimo da se sve njihove želje ostvare! Da se radujemo, veselimo, gledamo njihove školske priredbe, grlimo, sjedimo jedni do drugih, družimo se bez straha! Želimo što više pjesme, graje, čistog vazduha, uređenih zelenih površina, sigurnosti, što manje neizvjesnosti!
Nova godino, molimo te, da nam doneseš zdravih i srećnih novih 365 dana!
Pozdrav u ime odraslih!
