Srpska pravoslavna crkva danas
proslavlja Svetog Vasilija Ostroškog, čije se mošti kao velika svetinja čuvaju
u manastiru Ostrog, u Crnoj Gori, i mjesto su hodočašća za vjernike svih
religija.
Sveti
Vasilije Ostroški rođen je u selu Mrkonjići, Popovo Polje u Hercegovini, u
Republici Srpskoj.
Rodio se 28.
decembra 1610. godine, od pobožnih i blagočestivih pravoslavnih roditelja Petra
i Anastasije Јovanović. Na krštenju su mu roditelji dali ime Stojan.
Zamonašio se u
trebinjskom manastiru Uspenija Presvete Bogorodice i kao monah ubrzo se pročuo
zbog svog podvižničkog života, a kasnije je izabran i posvećen za episkopa
zahumskog i skenderijskog.
Kao arhijerej
živio je u manastiru Tvrdoš odakle je utvrđivao u pravoslavlju vjernike. Kada
su Turci razorili Tvrdoš, svetitelj se preselio u manastir Ostrog, gdje je
nastavio svoj opasni podvižnički život.
Upokojio se u
Gospodu 1671. godine, a njegove čudotvorne mošti i njegov grob čuvaju se do današnjeg
dana. Pravoslavni vjernici ovog svetitelja poštuju i svetkuju u svim srpskim
zemljama.
U narodu je Sveti
Vasilije poznat po svom podvižništvu i mnogobrojim čudotvornim iscjeljenjima.
Poklonička
narodna putovanja u Ostrog počela su još za zemaljskog života Svetog Vasilija,
nastavljena su po proslavljenju njegovih svetih moštiju, a traju i danas.
Osim praznika
Svetog Vasilija, dani sabora u Ostrogu su Trojičindan, Petrovdan, Ilindan i dan
Uspenja Presvete Bogarodice. U te dane u Ostrog se okuplja i po deset i
dvadeset hiljada pobožnih poklonika.
Ostroška
isposnica, u kojoj se podvizavao Sveti Vasilije i gdje počivaju njegove svete
mošti, i danas je mjesto iscjeljenja na kojem mnogi nalaze milost Božiju i
odakle svojim domovima odlaze zdravi i dušom i tijelom.
Ne mogu se
izbrojati razna čudesa, koja je Gospod preko Svetog Vasilija učinio i koje
svakim danom čini i pokazuje nad svakim onim koji dolazi i traži pomoć od
Gospoda posredstvom ovog velikog svetitelja.
U februaru 1942.
godine, za vrijeme bombardovanja manastira Ostrog, jedna granata iz brdskog
topa njemačkog udarila je u kameni zid iznad Gornjeg manastira, razbila vrata
na crkvici Časnog Krsta, ali nije eksplodirala.
Granata se od
pada razbila na dvoje. Stručnim ispitivanjem kasnije je utvrđeno da je granata
bila sasvim ispravna. Očigledno je da Svetitelj to nije dopustio. Ova granata
se i danas čuva u Gornjem manastiru.
Poštovanje našeg
naroda prema ovom Božjem ugodniku ogleda se i u podizanju u njegovu čast
mnogobrojnih hramova. Posebno je lijep hram podignut svetitelju u njegovom
gradu Onogoštu - Nikšiću.
