SPC i vjernici danas obilježavaju Svetog Trifuna. On se slavi kao velikomučenik koji je postradao za hrišćansku vjeru, ne isključujući njegov značaj zaštitnika bračne ljubavi i vjernosti, koje su dio hrišćanske propovijedi.
U „Ohridskom prologu“ vladike Nikolaja Velimirovića piše kako je velikomučenik Trifun poginuo 250. godine u Nikeji, od mača hristobornog rimskog cara Dakija.Sahranjen je skromno, po njegovoj želji, u selu Kampsadi u Frigiji, gdje je i rođen.
Svetog Trifuna slave mnogobrojni esnafi, vinogradari, mehandžije, a na liturgijama se pominje stradanje svetitelja Trifuna.
Na ovaj dan vinogradari izlaze u vinograd da orežu barem jedan čokot vinove loze i poliju ga vinom. Vjeruje se da će grožđe tako dobro roditi.
Ako na svetog Trifuna pada kiša, vjeruje se da će uspješno roditi šljiva i da će biti dobra godina.
Jedno od vjerovanja u narodu je, da sa ovim danom stiže proljeće, da se budi priroda i najuzvišenije osjećanje kod ljudi, ljubav.
U nekim selima Šumadije slavi se kao zavjetan dan, jer se smatra da on štiti sela od grada i poplave.
Prema vjerovanju, Sveti Trifun je čuvar bilja i štiti ga raznih štetočina. Obično se njemu mole da sačuva njive i vinograde od skakavaca, gusjenica i drugih insekata.
