Čovjeku je najveći
uspjeh kad vidi da je odradio posao koji daje rezultate. Više od tri decenije
sabira rezultate svog rada, ponosan što pripada ovom kolektivu.
Fabriku osjećam kao
svoju kuću, čak možda i više od toga. Nikad mi nije bilo teško raditi. Bilo je
svakakvih vremena. I dobrih i loših trenutaka, kao na filmskoj traci
smjenjivali su se događaji. Ipak, mora se biti zadovoljno. I srećno, naravno –
izgovara, skoro u jednom dahu, sa prepoznatljivim osmjehom, Zdravko Savić,
poslovođa u Ekonomatu, čovjek koga skoro svi u fabrici poznaju, kad god ga
sretnemo raspoložen za „čašicu razgovora“, prijatan i druželjubiv susret.
Uvijek u pokretu, po
cijelom fabričkom krugu dnevno, kaže, „naniže“ i do 15 kilometara hodanja, jer
sa svojom malobrojnom ekipom od osam radnika valja brinuti o kompleksu od oko
25 hektara zelenih površina.
Širok je spektar poslova, od održavanja
vodovodne i kanalizacione mreže, do čišćenja kruga, saobraćajnica i odvoza
smeća. Imamo skromne, ali vrijedne radnike u grupi. Bez pogovora svaki posao se
izvršava – kazuje Savić, navodeći da posao ne trpi ni zbog činjenice da su na
ovim poslovima uglavnom angažovani invalidi. I on sam pripada toj kategoriji.
Iz proteklog rata na
ovim prostorima izašao je sa vidnim oštećenjem na desnoj nozi, dok je 2008.
godine, u fabričkoj stolarskoj radionici, zadobio povredu na dva prsta desne šake.
Invalid rada je 50 odsto.
Taj hendikep hrabro
nosi i nastoji da se ne osjeti u poslu. Svojevremeno je, nakon oporavka od
povrede na radnom mjestu, jedno vrijeme radio kao administrativni referent u
Ekonomatu, a potom na podjeli hrane u fabričkom restoranu, te kao garderober.
Posljednjih pet godina
je poslovođa u grupi za održavanje vodovodne i kanalizacione mreže i
hortikulture.
Zdravko kaže da su
nedavno imali problema sa vodovodnom i kanalizacionom mrežom u fabričkom krugu.
Na pojedinim mjestima, a posebno kod zgrade Transporta, došlo je do začepljenja
taložnika, tako da je vodovodni i kanalizacioni sistem bio paralisan na tom
dijelu. Kako cisterna „kanal džet“, koja služi za otklanjanje ovih kvarova,
nije u funkciji, Zdravko je, zahvaljujući svom umijeću, sa improvizovanim
sredstvima, za veoma kratko vrijeme, uspio da očisti nekoliko šahti i sve
taložnike na ovom prostoru dovede u funkciju.
-Malo volje i
snalažljivosti, tako da smo riješili i ovaj problem – reći će skromno Savić.
Zdravko živi u Loznici,
gdje je prije par godina riješio i stambeno pitanje. Zajedno sa bratom Srbom,
takođe dugogodišnjim radnikom fabrike, slične životne sudbine.
Kad treba kupiti
lijek, dopunu za mobilni telefon ili neke druge potrepštine, koje su jeftinije
na desnoj obali Drine, u susjednoj Srbiji, Zdravko je na usluzi mnogim
radnicima fabrike. Još se nije desilo da nekom od njih nije izašao u susret.
-Drago mi je da mogu
ljudima pomoći. Moje malo angažovanje, nekome znači puno. To činim od srca, iz
zadovoljstva.
Imalo bi se još mnogo
toga dodati u ram za portret Zdravka Savića, čovjeka koji je svaki dan ovdje
pored nas..
